\u010cesto vidimo da se djecu podu\u010dava, poti\u010de i o\u010dekuje da rade ne\u0161to \u0161to bazi\u010dno nisu spremna napraviti. Previ\u0161e djece se postavlja u sjede\u0107i polo\u017eaj dok jo\u0161 sama ne mogu sjediti, daje im se igra\u010dke koje nisu niti slobodno izabrala niti mogu s njima slobodno rukovati (zve\u010dka kada se da maloj bebi, ona ju refleksno zbog refleksa hvatanja uhvati i jer je to refleksni pokret – ne mo\u017ee ispustiti, a zvuk koji proizvodi je zbunjuje jer je ne vidi u svojoj ruci ako le\u017ei… ili joj je prevelika)<\/p>\n
…Poku\u0161ajte osjetiti kako je bebi: osje\u0107a\u0161 da mora\u0161 biti ili \u010diniti ne\u0161to \u0161to ne mo\u017ee\u0161, mora\u0161 ne\u0161to napraviti. Ukoliko le\u017ei\u0161 mirno na le\u0111ima mora\u0161 sjesti. Ako i ne mo\u017ee\u0161 samostalno, onda te podupru da to napravi\u0161. \u010cini se da svi va\u017eni ljudi u tvom \u017eivotu ho\u0107e (o\u010deuju) od tebe da u\u010dini\u0161 ne\u0161to \u0161to ne mo\u017ee\u0161 isporu\u010diti.<\/p>\n
I ipak … dijete koje ne mo\u017ee sjediti, ne mo\u017ee sjediti, \u010dak i ako ga podupredte jastucima. To samo daje iluziju sjedenja. Sjediti zna\u010di da je dijete savladalo sve faze pokreta od le\u017eanja do samostalnog sjedenja. U\u010denje sjedenja je sasvim druga stvar od samog postavljanja djeteta da sjedi. Ne doga\u0111a se, kako mnogi ljudi misle, tako da postavljate dijete u sjede\u0107i polo\u017eaj i onda ono nau\u010di taj polo\u017eaj. Doga\u0111a se razvojem brojnih finih pokreta i ravnote\u017ea u raznim polo\u017eajima koje dijete dugo i uporno uvje\u017ebava i isprobava od prvih svjesnih pokreta ruku i nogu do okretanja na bok, do dr\u017eanja glave i podupiranja…<\/p>\n
… <\/p>\n
Mnogi roditelji, u\u010ditelji i lije\u010dnici tro\u0161e energiju poku\u0161avaju\u0107i ubrzati razvoj, forsirati djecu da posti\u017eu razne stvari koje ne mogu, u\u010de ih ne\u010dem \u0161to jo\u0161 nisu spremna nau\u010diti. Tu\u017eno. Nitko nije na dobitku osim mnogih proizvo\u0111a\u010da dje\u010dje didakti\u010dke i sli\u010dne opreme koja navodno ubrzava prirodni razvojni proces.<\/p>\n
Dok neki ljudi odgovaraju na glas razuma i po\u010dinju se pitati \u0161to je uistinu dobro za njihovu djecu, bojim se da \u0107e mnoge zavarati \u0161areni padobran\u010di\u0107i i kartice sa poznatim slikama i dijelovima mozga. Kao rezultat, ljudi bebe bacaju u zrak, u\u010de ih nerelevantnim informacijama, tretiraju ih kao objekte, trpaju ih podacima kao da su ra\u010dunala. To je kao da na silu hranite bebu hranom koju ne mo\u017ee probaviti. <\/p>\n
Roditelji silno poku\u0161avaju “nau\u010diti” svoju djecu da i ne shva\u0107aju \u0161to djeca od njih u\u010de. Kada beba ne razumije \u0161to se od nje tra\u017ei, sve \u0161to u\u010di je odgovaranje na znakoje koje roditelji daju – izraz lica, ton glasa, fine geste – i u\u010di, poput slona u cirkusu, IZVODITI. Ne cijeni je se za to \u0161to jest, nego zbog trikova koje zna izvesti.<\/p>\n
Za\u0161to je prihvatiti koncept spremnosti toliko te\u0161ko? Normalna djeca u normalnom razvoju rade ono \u0161to MOGU raditi – nikada ne sabotiraju. Roditelji koji o\u010dekuju od svoje djece da budu na nivou koju jo\u0161 nisu dosegla – kreiraju osje\u0107aj neuspjeha i kod bebe i kod sebe. <\/p>\n
Zar ljudi ne vide kako to utje\u010de na bebu kada se ne cijeni ono \u0161to mo\u017ee raditi, a o\u010dekuje se ne\u0161to \u0161to ne mo\u017ee? Kakvo tu\u017eno i zbunjuju\u0107e iskustvo za bebu kada nikako ne mo\u017ee\u0161 ostvariti roditeljska o\u010dekivanja. Kako frustriraju\u0107e za roditelje – da ne mo\u017ee\u0161 u\u017eivati u tome \u0161to tvoje dijete upravo \u010dini i jest. \u010cini mi se da pri tom svi gube.<\/p>\n
Ne bi li bilo bolje i za dijete i za roditelja kada bi se roditelj opustio i \u017eivao naprosto promatraju\u0107i \u0161to dijete upravo u ovom trenutku radi? Umjesto da stalno u\u010de bebu kako da radi ono \u0161to trenutno ne mo\u017ee napraviti jer jednostavno nije dosegla taj stupanj razvoja…<\/p>\n
Ukoliko razmi\u0161ljamo o tome da normalna zdrava beba nau\u010di hodati, govoriti razumjeti i komunicirati u tri godine – mogli bismo to nazvati nevjerojatnim i \u010dudesnim godinama. Ostatak vremena, dijete pro\u0161iruje svoje osnosvno znanje. Za\u0161to bi se netko poku\u0161ao uplesti u taj savr\u0161eni rani razvoj?<\/p>\n
…<\/p>\n
Razvojni koraci (milestones)<\/strong><\/p>\n Istra\u017eivanje u Loczy-u (poznatom me\u0111unarodnom institutu u kojem se vr\u0161e istra\u017eivanja bazirana na promatranju beba – danas poznat kao Pikler institut, prema Emmi Pikler, koja je kreirala metode rada s bebama) pokazala su \u0161irok raspon vremena u kojima pojedine bebe dosi\u017eu pojedine razvojne to\u010dke (milestones). Promatranja normalnih ma\u0111arskih beba pokazala su da je normalno da se beba po\u010dne okretati s le\u0111a na trbuh u rasponu od 19 tjedana pa sve do 39 tjedana starosti. Zatim, beba koja se mo\u017ee okrenuti na trebuh, treba mo\u0107i podi\u0107i glavu i dr\u017eati je samostalno da bi se mogla okretati natrag na le\u0111a i onda se igrati bilo na le\u0111ima bilo na trbuhu – to se mo\u017ee dogoditi bilo kad izme\u0111u 22 i 41 tjedna nakon poroda. Prosje\u010dni raspon u kojem su se bebe mogle udobno dovesti u sjede\u0107i polo\u017eaj je izme\u0111u 38 tjedana i 16 mjeseci. Vidite, normalni raspon je jako jako \u0161irok.<\/p>\n Kako mo\u017eete znati da su va\u0161a o\u010dekivanja o razvjoju va\u0161eg djeteta prikladna? Promatranjem, prihva\u0107anjem i u\u017eivanjem onog \u0161to beba samostalno inicira i onog \u0161to upravo aktivno radi. …<\/p>\n \u010cemu \u017eurba?<\/strong><\/p>\n Na \u017ealost, koncept spremnosti je u na\u0161em “instant” dru\u0161tvu postao koncept “\u0161to ranije, to bolje”. Previ\u0161e ‘stru\u010dnjaka’ postavljaju pritisak na roditelje da u\u010de svoju djecu sve ranije i ranije. <\/p>\n \u010cemu \u017eurba? Zar nam \u017eivotni vijek nije sve du\u017ei i du\u017ei? Nemamo li sve vi\u0161e vremena da u\u010dimo s u\u017eivanjem, slijede\u0107i svoje interese i spremnost? <\/p>\n \u010cesto pitam roditelje: Koliko ste imali mjeseci kada ste nau\u010dili sjediti? Nitko se ne mo\u017ee sjetiti. Koja je dobrobit ranog sjedenja? Za\u0161to se toliko ljudi zaka\u010dilo na koncept “ranije je bolje”? Kako nam se \u017eivotni vijek produ\u017euje, za\u0161to ne usporimo? Za\u0161to se koncepti spremnosti i motivacije tako malo spominju u odgoju djece?<\/p>\n Za\u0161to je ranije bolje? Ka\u0161to tro\u0161iti novac i energiju na nemogu\u0107e? <\/p>\n Djeca ne trebaju nervozne roditelje i razne gadgete (stvari). Djeca trebaju vrijeme, vrijeme za rast i razvoj u skladu sa svojim unutra\u0161njim biolo\u0161kim ritmom. <\/p>\n Znate, \u017eivimo u veoma ubrzanom dru\u0161tvu. Mora\u0161 ovo, mora\u0161 ono, juri\u0161 tamo, vozi\u0161 ovamo, \u017euri\u0161 \u017euri\u0161 i mora\u0161 mora\u0161. I \u010desto to oduzima toliko vremena, energije, novaca, svega… Koju cijenu na\u0161a djeca pla\u0107aju za to \u0161to im \u010dinimo sve te stvari koje im zaparavo ne trebaju? Za\u0161to to \u010dinimo?<\/p>\n Provela sam svoj odrasli \u017eivot poku\u0161avaju\u0107i shvatiti za\u0161to se roditelji i okolina stavljaju u takvu utrku – \u010demu \u017eurba? Poku\u0161avam prenijeti roditeljima i u\u010diteljima zadovoljstvo koje mogu osjetiti ako samo promatraju to \u0161to bebe rade, to prihvate i u tome u\u017eivaju…. Ono \u0161to bebama treba jest mogu\u0107nost i vrijeme da upiju i shvate svijet oko sebe. Vjerujem da je to toliko va\u017eno da se ne mo\u017ee pretjerano naglasiti.<\/p>\n Magda Gerber: Your Self-Confident Baby: How to Encourage Your Child’s Natural Abilities from the Very Start<\/a> Ovdje se nalazi moj prijevod nekoliko poglavlja iz knjige Magde Gerber “Dear parents:Caring for infants”. Mene su ove misli potakle na puno razmi\u0161ljanja i volim kako odzvanjaju u meni… Koncept spremnosti \u010cesto vidimo da se djecu podu\u010dava, poti\u010de i o\u010dekuje da rade ne\u0161to \u0161to bazi\u010dno nisu spremna napraviti. Previ\u0161e djece se postavlja u sjede\u0107i polo\u017eaj […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-712","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-roditeljstvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/712","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=712"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/712\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":818,"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/712\/revisions\/818"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=712"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=712"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/obnavljanje.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=712"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Iako postoje norme prosje\u010dnog razvoja, ne moramo se puno brinuti zbog njih, osim ako beba nije u puno stvari puno druga\u010dija od beba usporedne dobi. Roditelji i profesionalnci koji \u010dekaju na sljede\u0107e i sljede\u0107e “postignu\u0107e” na \u017ealost tu\u017eno propu\u0161taju male \u010dudnovate promjene koje se stalno doga\u0111aju.<\/p>\n
Kada bismo mogli promatrati djecu kao da su kompletno kompetentna za razvojnu fazu u kojoj se upravo nalaze mogli bismo u\u010diti o njima i od njih. To bi nas moglo podsjetiti kako je to biti “stvaran” “istinit” “autenti\u010dan” – jer bebe to jesu.<\/p>\n
Magda Gerber: Dear Parent: Caring for Infants With Respect<\/a>![\"\"](\"http:\/\/www.assoc-amazon.com\/e\/ir?t=ros-blog-20&l=as2&o=1&a=1892560062\")
![\"\"](\"http:\/\/www.assoc-amazon.com\/e\/ir?t=ros-blog-20&l=as2&o=1&a=0471178837\")