Značenje zimskih blagdana

Za većinu nas, za većinu ljudi, srce zimskih blagdana skriveno je iza vela vanjskih proslava. No, veo je proziran, kroz njega, pažljivim pogledom možemo ugledati misteriju zimskog Sunca, kratkog dana. Kroz veo, možemo osjetiti nešto drugo, izvan našeg shvaćanja, nešto ogromno, bogato, pulsirajuće.

Svake godine, u ovo doba godine, planetarni ritmovi Zemlje i Sunca na trenutak zastanu – i taj nas trenutak neizbježno pomakne u duboko, tamno, na drugu stranu. Svjesno ili nesvjesno, u ovo doba godine – u vrijeme zimskog solsticija, u vrijeme nadjuže noći – postavljamo unutrašnju formu koja će voditi što ćemo kreirati u vanjskom svijetu kroz sljedeći sunčev ciklus. Sanjamo snove koji će dozrijeti kasnije, u druga godišnje doba.

Koliko je to moćnije ukoliko znamo da sanjamo? Koliko se zavaravamo ako znamo da nas priroda poziva da se navirimo kroz veo?

Mnogi ljudi već su shvatili da su duhovne sile dio naših svakodnevnih života. Zar ne bi bilo nevjerojatno dobro kada bi taj uvid postao općepoznat i priznat? I to ne kao neka nova dogma, već kroz direktno, autentično razumijevanje i iskustvo?

Blagdani su način na koji se možemo povezati sa duhovnim realnostima, i kroz koje se možemo podsjetiti na naše najviše težnje. Blagdani su osnažujuće prilike da nešto učinimo, poduzmemo – sami, s našim obiteljima ili prijateljima i u zajednici u kojoj živimo – i time podržimo i širu zajednicu, dok zemlja putuje oko sunca. To je zato što se blagdani slave u pravo vrijeme, na “razmeđi”, ‘točki između.’

Blagdani i Zemlja

Poput pruća u košari, ljudski život je isprepleten sa životom zemlje. Sva naša hrana, voda, odjeća i građevine, sve je došlo od njenog tijela i slijedi njene prirodne ritmove. Naše kosti i koža, također su izrasli iz njenih tvari. Naše misli, raspoloženja i kapaciteti – ništa od toga nije potpuno izuzeto iz odnosa s njom.

Kako zemlja ima ritam, tako imaju i sva bića koja na njoj žive. Ti su ritmovi povezani. Zaboraviti ili izgubiti tu vezu – što se dogodilo mnogim ljudima u njihovim životima i prehrani – znači prizvati nesklad u individualni život, a time i u život zajednice.

Taj ritam je ciklični proces koji je, po definiciji, povezan sa nečim stvarnim (a ne izmišljenim ili umjetnim podjelama): mjesec koji se puni i prazni, zemljino kruženje oko sunca, naš udah i izdah, čak i probava.

Mi ljudi imamo vrlo jednostavan i jasan odgovor na ritmove zemlje – jasno reagiramo na izmjene dana i noći, na izmjene godišnjih doba. Osim tih reakcija koje su izmjerene na fizičkoj razini, u medicinski istraživanjima, postoje i fini unutrašnji ritmovi i planete i osobe, koje odražavaju razinu bilo harmonije bilo nesklada u životu.

Osnovni obrazac ritma je jednostavan: aktivnost-odmor/ aktivnost-odmor/ aktivnost-odmor … No postoje varijacije, jače ili slabije značajni trenuci, razlike. One se naglašavaju proslavom različitih blagdana: festival sjetve, festival žetve, dan zahvalnosti, božić itd. – sve prirodne za život jedne zdrave zajednice.

Kada ispadnemo iz sklada s prirodnim ritmovima javlja se konflikt, aritmija, koja se konačno manifestira u našim životima kao fizička bolest ili psihološki poremećaj.

I kao individue i kao čitava kulture, trebamo snagu, inspiraciju, ponovno otkrivanje i potvrdu dubokih istina kako bismo ih mogli živjeti u našim svakodnevicama. Tako bismo pomogli i vratiti ravnotežu planeti. U to nema sumnje.

Kada uđemo u njih svjesno i s poštovanjem, blagdani mogu biti među najmoćnijim načinima za usklađivanje naših života sa prirodnim ritmovima. Zimske blagdane vidim kao ključne za razumijevanje toga, jer iako je misterija najdublja u to vrijeme, veo je iznimno tanak.

Osnovni planetarni ritam

Iako se može intelektualno shvatiti koncept ritma ili jedinstva, sirova snaga koju oni nose u sebi nije nam dostupna sve dok je ne prizovemo, potvrdimo, iskusimo i svjesno izrazimo.

Zato su se ljudi kroz tisuće godina okupljali za vrijeme zimskih blagdana kako bi prizvali spiritualne (duhovne) energije, i potom ih izrazili kroz ples, pjesmu, gozbu, smijeh, igru i ritual.

Četiri velika razdoblja u godini čine preokrete u našem planetarnom ritmu disanja: dva solsticija, dva ekvinocija (dvije suncostaje, i dvije ravnodnevnice) U tim trenucima imamao mogućnost zastati, maknuti našu pažnju sa pitanja preživljavanja ili zabave, i usmjeriti je na sile koje nas povezuju sa Zemljom i vječnošću – sile koje nas podsjećaju da nismo usamljena bića koja žive izolirane živote, već niti u fenomenalnom tkanju života koji obuhvaća sve od zrnca pijeska do zvijezda.

Kroz jesen u zimu, zemlja udiše, upija životne sile duboko u svoje plavo-zeleno tijelo. Površina planete postaje gola i mirna u to vrijeme, ali ispod površine je jako aktivna. Na svoj način, Zemlja duboko promišlja i prima misli koje su joj poslane kroz svijetlo planeta, zvijezda i kometa koje obilježavaju neizmjeno nebo.

Kada Zemlja izdahne u proljeće, život se vrati na površinu. Vitalnost se širi u ljeto kada se površina prekrije vidljivim dokazima života: lišće, trava, cvijeće, kukci i strasti. Na svoj način, Zemlja u ljeto rastom i cvatnjom pokazuje što je u zimi mislila. I kako se godišnji ciklus nastavlja prema jeseni, Zemlja počinje udisati, upijati sile u svoju unutrašnjost.

Na isti način, i mi ljudska bića za vrijeme zime povlačimo se u svoju tjelesnu kuću, usmjeravajući naše snage u unutrašnjost tako da se osjećaj identiteta ojača, i tako da se snage volje obnove. A potom, kako se sunčeva svjetlost i toplina pojačavaju, naš život se širi iz zimske usmjerenosti na sebe prema ljetnoj usmjerenost na svijet, širi se prema gore i prema van, s mirisom i bojama cvijeća i bilja. Sva živa bića dišu sa Zemljom.

Blagdan identiteta

Blagdani pokreću našu svjesnost prema dubokim životnim strujanjima jer doživljavamo i izražavamo naše snove, naše vizije i naše težnje. Blagdani su poput vježba u kreativnoj imaginaciji (kaže autor David Sprangler u knjizi Festivals of the New Age). Nude čovjeku mogućnost da primi uloge koje predstavljaju njegovu stvarnu esencijalnu kozmišku narav (prirodu).

Bez ovakvih ritmičnih slavlja muškarci i žene zaboravljaju svoje snove i vizije. Gube dodir sa blagdanima iznutra i postaju tek promatrači. Umjesto stvarnih ljudi koji su svjesno povezani sa snagom, mudrošću i radošću koju imaju u sebi.

Blagdani nam daju priliku da istražimo kroz aktivnosti i slike kako bi to bilo kada bismo živjeli najvišu moguću viziju, san našeg života. Više nije dovoljno da, u ovakva vremena, nepromišljeno tutnjimo kroz drevne ritualne i moderne komercijalne banalnosti koje obilježavaju naše praznike – to ne može nikako ispuniti smisao blagdana za nas. Mi to znamo.

Rudolf Stiener, ponudio je provokativne uvide o Blagdanima i njihovom značenju. Steiner nas poziva da obratimo pažnju na to da postoji osobita kvaliteta svakog godišnjeg doba — suptilni osjećaj Zemlje i ljudskih bića koji nikada prije nije postojao i nikada se neće vratiti na isti način. To oblikuje pojedine blagdane i rađa određeno raspoloženje duše koje ispunjava, na primjer, Zimski solsticij i Božić.

Ono što prethodi zimskim blagdanima, i formira što ćemo i kako proživjeti za vrijeme Božića je Advent – četiri tjedna pripreme, radosnog iščekivanja i čekanja. Advent je vrijeme tihe kontemplacije, jer je ono što dolazi je kako kršćani kažu najveća misterija dostupna ljudskom rodu.

U vrijeme zimskih/Božićnih blagdana prirodno nam je da kontempliramo o prirodi Sunca – toliko je nisko da ga ne možemo ne primjetiti. U trenutku dok Sunce izlazi iz mraka koji se povećavao od trenutka ljetnog solsticija i postao najdublji u vrijeme zimskog solsticija, postoji čarobna stanka u kolektivnom dahu Zemlje i čovječanstva – trenutak kada možemo prepoznati da i mi, kao i Sunce, možemo izaći iz tame.

Kada slavimo Kristovo rođenje, čovjeka koji je bio svjetlost i učio druge da budu u svjetlosti, ne slavimo samo rođenje čovjeka, kako se to naglašava u zapadnoj kulturi, nego potencijal koji to rođenje simbolizira: potencijal svakog čovjeka da prepozna unutrašnju svjetlost, Univerzalni duh. To je misterija Božića, misterija koju skriva samo naša nevoljkost da vjerujemo sami u sebe. Nedostaje nam vjere, čini se, da prepoznamo i iskusimo da možemo, svatko od nas, biti toliko dobri, toliko lijepi i toliko sveti.

Ali mi smo skromni i ne usuđujemo se na takve ljepote i veličinu. Čini se očito izvan našeg dosega; istovremeno, prepoznajemo da ukoliko ne posegnemo za stvarnim duhom, ostajemo duboko sputani.

Od Adventa do Sveta tri kralja

Iako je vrijedno nastaviti mudrost i tradicije koje smo naslijedili, vjerujem da trebamo kreirati smislene rituale za vrijeme u kojem živimo, i za budućnost. Kako bi rituali imali smisla, trebamo ih natopiti svojom individualnošću i snovima. Tako se možemo osnažiti, i sebe i svoju zajednicu, omogućiti si da svoj život vidimo povezan sa duhovnim konceptima, i da prepoznamo velike prekretnice u ciklusima disanja zemlje i čovječanstva.

Potrebno je da se oslobogimo religioznih dogmi i rigoroznih ideologija – potrebni su nam ljudi koji su dovoljno hrabri da samostalno tragaju za duhovnim realnostima. Ti muškarci i žene sanjaju velike snove o unutrašnjem miru i o miru na zemlji. Oni će posegnuti za snagom svoj punog potencijala i identiteta.

Taj proces identifikacije događa se kroz 12 dana i noći zimskih blagdana. To je vrijeme kada je vanjski svijet tiši nego u bilo koje drugo vrijeme. To nije tišina iščekivanja, nego tišina u kojoj se nešto predivno događa, nešto što se ne smije poremetiti. To je vrijeme kada se možemo otvoriti misteriji Božića. Kroz pjesmu, ples, smijeh, nježnost, post, molitvu, meditaciju, rituale – prizivamo da se ova misterija ostvari u našim životima.

Potaknuti Zimskim solsticijem 21. prosinca, blagdani počinju u Božićnoj noći (25.12) i traju sve do Sveta tri kralja (6.1.) Iako su dugo tražili, kraljevima je trebalo 12 dana da uistinu shvate što se dogodilo. Isto tako i nama treba 12 dana za naše razumijevanje, za naše uvide i naše prosvjetljenje. Ukoliko pozovemo prosvjetljenje (epiphany) ono će nam sigurno doći, na način i u mjeri u kojoj smo ga spremi primiti. I onda nam je osim tih 12 dana i noći potrebno još malo vremena kako bismo primili to što smo upili. I nakon Tri kralja, 6. siječnja, imamo još 4 tjedna. To vrijeme duboke zime nam daje priliku da asimiliramo i ravnoteža je adventskom vremenu pripreme.

Kroz dvanaest stvetih noći, noćno nebo se otkriva u bistavoj jasnoći. Iako tama dominira, pozvani smo da izađemo prema tami i tišini i da ih upijemo – da zakoračimo pred zvjezdani svod i zadivljeni promatramo njegovu veličanstvenu tišinu. Tako ćemo primiti blagoslov svjetla koje se spušta na nas.

Poljoprivrednici mogu u tim noćim hodati svojim poljima i zamišljati prinose sljedeće godine, pisci, slikari i muzičari mogu jasnije osjetiti svoje kreativne impulse – svaka osoba ima priliku ugledati i obnoviti svoju životnu viziju – promatrati zvijezde i ispuniti se njihovim raskošnim svjetlom.

Zimski blagdani se obnavljaju svake godine, duhovni događaj koji dolazi ponovno i ponovno. Oni koji su budni u to vrijeme, oni koji zaustave dah zajedno sa majkom Zemljom, i prepoznaju obnavljanje duha u svim bićima – naći će nešto magično u svojoj unutrašnjosti – nešto čemu je vrijedno pjevati i plesati.. Uvid je pojačan. Životni put se jasnije otvara i pokazuje. Osnaženi i pripremljeni za dolazeći godišnji ciklus, spremi zračiti ono što se u njima oblikovalo: misterija nezasjenjena – svjetlo koje sja u svijet.

izvor: http://www.chiron-communications.com/winterfestival.html
Copyright C 2006 Steven McFadden for Chiron-Communications