Trinaest svetih noći

Članak o dvanaest svetih noći koji sam napisala za Viu positivu 2010. Vidi napomenu o tome zašto 12 a zašto 13

U ovo doba godine najbliži smo unutrašnjem svjetlu

Moj trogodišnji sin ovih dana predvečer obično kaže nešto poput: “Mama, neću da padne noć!” ili “Mama, hoću da je sunce”. Dijelom suosjećam s njegovom čežnjom. Osjećam nostalgiju za ljetom i suncem i dugim danom.

Drugi dio mene s radošću iščekuje ovo mračno doba godine. Već nekoliko godina zaredom na poseban način obilježavam dvanaest svetih noći. Iako ne osjećam pripadnost nijednoj religiji, taj ritual donosi posebnu svetost u moj život. Za mene, ovo je vrijeme godine razdoblje kada silazim do svoje ‘rijeke ispod rijeke’ i na obali tiho dišem. Tu me obnavlja i doziva pulsirajući život. Zove me na svjesnost, na uravnoteživanje, na bistrinu i čežnje… I ja se odazivam.

Dvanaest svetih noći

Brojne tradicije pratile su i prepoznavale ritam godišnjih ciklusa i odazivale se na njihov poziv da se s njim uskladimo. Sklonija proslavama solsticija i ekvinocija nego drugih blagdana, jedne sam zime čitala o načinima obilježavanja zimskog solsticija i naišla na zapise Rudolfa Steinera o dvanaest svetih noći.

“Čovjek, zato što to svjedoče njegove oči, vjeruje da sjemenka biljke prolazi kroz godišnji ciklus, da se mora spustiti u dubine Zemlje kako bi se u proljeće ponovno razotkrila pod toplinom i svjetlošću Sunca. No, ne sluti da ljudska duša također prolazi takvim ciklusom…” (Rudolf Steiner, Božić

U ovo doba godine smo najbliži našem unutrašnjem svjetlu. Bili toga svjesni ili ne, ovo je vrijeme u kojem postavljamo unutrašnje obrasce kroz koje ćemo stvarati i ostvarivati se u vanjskom svijetu kroz sljedeći sunčani ciklus.

Na trenutak, u vrijeme najdublje noći, ukoliko si svjesno i s poštovanjem dozvolimo da malo zastanemo, možemo zaviriti duboko u svoju unutrašnjost i vidjeti ono što u nama želi rasti u svijet. Dajući pažnju našim klicama, dajemo si šansu da izrastu. “Sanjamo snove koji će dozrijeti kasnije, u drugo godišnje doba.”

Steiner poziva da u vrijeme dvanaest svetih noći – od 25. prosinca, do 6. siječnja, budemo budniji i svjesniji.

Poziva nas da promatramo noćno nebo i upijamo njegovu energiju u tišini. Da bilježimo svoje snove jer nam se u njima posebno jasno pokazuje naš životni poziv i put. Da postimo, kontempliramo, šetamo…

Ako smo vrtlari nek šećemo u noći i vizualiziramo svoj vrt, ako smo slikari nek slikamo, ako smo pisci nek pišemo…

Obnavljanje duše u kupki sigurnosti

Kao sanjačici s iskustvom, jako mi je imalo smisla posvetiti ovo vrijeme bilježenju snova. S velikim povjerenjem u to da svaki dio godišnjeg ciklusa ima svoj smisao i svrhu, prihvatila sam ovo vrijeme mraka i tišine kao svoje vrijeme za usmjeriti se unutra, prema osnaživanju i sanjanju.

Snovi i ideje koje u dvanaest svetih noći sanjam često mi se vraćaju kao značajni za pojedine mjesece sljedeće godine. Kroz nekoliko godina počela sam sve više pažnje i vremena posvećivati tome da u ovo doba godine budem posebno tiha.

Smanjujem vanjske aktivnosti i više šetam, manje jedem, još manje čitam, više pišem i posebno vrijeme dajem u to da zapisujem snove i ideje, družim se s ljudima s kojima sam bliska.

I svima rado prepričavam ovu scenu. U jednoj hladnoj noći, kad se moj sin probudio, zamotala sam ga u poplunić. Držim ga u naručju. On želi reći da je sretan, i razdragano kaže: “Joj, joj mama, kako sam siguran!”

Samoj sebi, u ovim tihim noćima, dajem priliku da se iznutra omotam u toplinu i da se osjetim sigurna. Darujte taj osjećaj i sebi.

Napomena: Tada sam pratila ideju o tome da je Badnjak noć otvaranja i onda dolazi još 12 noći. Danas smatram da treba slijediti Steinerov uvid  u tome da je to TRINAEST svetih noći i da gledajući prema budućnosti, možemo promatrati 13 lunarnih ciklusa i njihovu ritmičnost za naše uvide i energiju.